srijeda, veljača 28, 2007
Život je lijep onoliko koliko ga mi smi sebi uljepšamo-filozifija je po kojoj ja živim.Trebalo mi je dugo vremena da shvatim da je on samo jedan i prolazan prije onog vječnog i da ga trebam kvalitetno živjeti.Držati do sebe što znači poštovati se pa će me i drugi poštovati došlo je sa vremenom.Priznajem tek sada u 27 godini života slobodno mogu kazati da sam izgrađena osoba.Prošla sam i previše toga što mi je život nametnuo ali ispostavilo se kao dobro za mene jer sam puno toga naučila.Sva iskustva koja sam doživljavala bilo kao promatrač bilo kao sudionik su mi pomogla da sebi ne dopustim poklek pred tim,nego sam uvijek išla naprijed.Borila se i borila i izborila.Moje zadnje iskustvo bilo je ključno.Naime izišla sam iz lošeg braka koij je trajao jako malo.Prošlo je od toga i godinu dana.Ipak to je bila točka na i.Sada je lijepo živjeti jer imam osiječaj da mi je nakon dugo vremena došao mir za kojim sam vapila tako dugo.Kad se osvrnem pa pogledam svešto e iza mene proradi mi osiječaj čistog ponosa.To je nagrada za sve moje suze,za sve moje patnje,za sva moja razočaranja.Sada ih više nema i to je takav osjećaj rasterečenja.Osijećaj potpune slobode.Nikad nisam mislila da će mi biti ovako lijepo.doista lijepo.Znam da me još puno tiga čeka ali najbolje od svega je da će od sada moj život biti čista kvaliteta.